Počelo je sa Kristoferom Kolumbom: on je narodu nadenuo ime Indios. Beli ljudi, Evropljani, govorili su raznim dijalektima, pa su jedni tu reč izgovarali kao Indijan, a drugi kao Indijanac ili Indi... Izraz
peaux-rouges ili crvenokošci pojavio se kasnije. Pripadnici plemena Taino sa ostrva San Salvador su, kako su im to plemenski običaji i nalagali, Kolumba i njegove pratioce velikodušno obasuli počastima i darovima.
"Ovaj narod je tako pokoran i toliko miroljubiv", pisao je Kolumbo španskom kralju i kraljici, "da se Vašim Veličanstvima kunem da boljeg naroda nema na vascelom svetu. Ti ljudi vole svoje bližnje kao same sebe, njihovo je kazivanje puno blagosti i samilosti, a reči uvek propraćene osmehom; oni jesu goli, ali je njihovo držanje dostojanstveno, a ponašanje vredno hvale."
Sve je to, naravno, shvaćeno kao znak slabosti, nemoći i neznaboštva, pa je i Kolumbo, kao svaki čestiti Evropljanin, bio ubeđen da taj narod valja naterati "da radi, seje i obavlja sve što je potrebno da bi usvojio
naše običaje i naš način života." U toku sledeća četiri veka (1492-1890), nekoliko miliona Evropljana i njihovih potomaka preduzimali su sve što je bilo u njihovoj moći da narodu Novog sveta nametnu svoje običaje i svoj način života.
Belci su od prvog dana Indijance terali da se odreknu svog načina života i prihvate običaje belih ljudi - da obrađuju zemlju, da se muče i rade sve što rade beli ljudi... A Indijanci to nisu znali da rade, a nisu ni hteli to da rade... Da su Indijanci terali bele ljude da žive kao što žive crveni ljudi, oni bi se pobunili i pružili im žestok otpor. Tako su postupili i Indijanci.
Vamditanka (Veliki Orao), Poglavica Sante Sijuksa