jao

moja trudnoća

...bila je sve osim uslovno rečeno normalne

... bila sam ''nemoguća'' trudnica... sve što nisam ''smela'' da radim - radila sam... ali da krenem od početka ''kao sav normalan svet''...
Na samom početku organizam mi je ''tražio'' samo kafu... prva tri meseca... da bih nekako nadomestila cunamiju to što ne unosim u periodu ''organogeneze'' terala sam sebe da pijem surutku...

... ne mogu da kažem da sam je pila sa apetitom, ali sam morala, samim tim i želela...
Apetit mi je posle postao nenormalan, sve mi se jelo i ništa mi se nije jelo... naravno, trudila sam se

da što manje opterećuje okolinu svojom sitnim prohtevima

... bilo mi je bitnije da beba zajedno sa mnom sluša dobru muziku (po nekim mojim kriterijumima) nego da tražim kajsije u decembru...
Uživala sam u svkom njegovom pokretu... već se u stomaku osećalo da će 000000000000000 (ne derem se - ostavio je i Kiki svoj pečat

) biti jako nemirno biće, kao što i jeste

... bilo je perioda kada su mi emocije bile totalno van kontrole, pa smo imali malo smejanja, malo plakanja, malo neizvesnosti, malo besa - ne ljutine

... od svega po malo...
sve sam to prihvatila kao normalno stanje, kao što i jeste - sem što su mi hormoni totalno poludeli i napravili haos u organizmu...

...
sebi sam bila najsmešnija sa pogledom u ogledalo na cenjenu mu stražnjicu

tu sam samoj sebi vrištala od smeha... ma blesavo skroz...
termin mi je bio 14.02. ali smo ga malo ''prešišali'' za 8 dana... taj perid zaista želim da zaboravim zbog ptanja tipa (kao da sam Georgina, a ne Goga) ''još

se nisi porodilaaaa?

to mi je unosilo dodatni haos... i tako su nas cimali 24h dnevno dok Kiki nije rešio da ugleda svetlost dana...
Imala sam poprilično kg više, nego što je bilo ''dozvoljeno'', ali sam ih relativno brzo skinula... to sada i nije bitno... bila je to jedna lepa, doduše ''usamljena'' (ah ta trka za novcem) trudnoća... sa milim dragim bićem koje voliš više od sebe, koje ti daje snagu i energiju da nastaviš i kada više misliš da nemožeš, koje je deo tebe, koje je ljubav... koja se ne može opisati...