|
Odgovor: Bermudski trougao -
11.01.2007, 12:24
“Pre nego što po vašem mišljenju, nastaju prvi ljudi na zemlji, postojali su veliki svemirski gradovi, koji su služili samo jednoj svrsi. Da pruže adekvatnu odbranu planete i da u svojim pogonima proizvedu još oružja kako bi mogli da osvajaju kosmos. Vaši davni preci ne samo da su ratovali u kosmosu već su ga i dobrim delom osvojili. Kad kažem osvojili ne mislim na Sunčev sistem, mislim na mnogo drugih galaksija do kojih su stigli. Da se nismo ujedinili na vreme i uništili ih ko zna dokle bi stigli. Morali smo pobiti, čitave civilizacije da bi mi živeli. Kada je sve bilo gotovo, uklonili smo većinu dokaza o bilo kakvim gradovima. Razmotrili smo šta sve može da se desi. Možda ce evolucija krenuti ponovo i dati iste krvnike. Nismo mogli uništiti zemlju kao planetu jer bi pomerila svemirsku ravnotežu. Nismo je mogli ni sterilisati. i evolucuja kreće ponovo. To smo zapazili malo kasnije nego što smo trebali. Zato su naši dolasci ostali zabeleženi. Otkrili smo idealnu lokaciju gde možemo da se nastanimo. Naš jedini cilj je da se ne razvijete dovoljno da bi putovali na druge planete. Zato nastaju ratovi, zato vam kočimo svemirsku tehnologiju. U svakom oružanom sukobu pogine toliko talentovanih naučnika, toliko se razvija oružje i ta tehnologija, da vi prosto nemate vremena da radite na vasinskim projektima. Ali to nije jedini način kočenja vašeg razvoja. Pogledajte samo vere. Katolička crkva je spaljivala naučnike na lomači ako su samo tvrdili da nije Zemlja centar svemira. Možda sada to izgleda kao sitnica ali to je značajno usporilo napredak. Na vašem kongresu 1963. kada su se sastali vodeći naučnici iz svih zemalja sveta, došli ste do plana o napretku svemirske tehnologije. 1987. godine po vašem planu je trebalo da imate prve stanovnike kosmosa. 1995. trebali ste da osnijete svoju koloniju na Mesecu, gde bi živeli pravi ljudi. Izgradili bi malu elektranu. Imali bi koliko pogona za preradu sirovina? Tehnologiju koja osvetljuje čitave gradove na Marsu. Ljude koju su trebali biti rođeni u kosmosu već 2005. Šta vi od toga danas imate? Ništa. Zato smo ovde, da se postaramo da vaša tehnologija ne ugrozi druga bića u kosmosu. Vi svi gradite svoje zatvore, gde zatvarate prestupnike a sami se nalazite u najvećom od njih. i iz njega je nemoguće pobeći. Pre nebrojano mnogo godina ratovali su, oči u oči pojedini ljudi. Već su se i grupisali i pećinski ljudi. Iz prvih naselja sukobljavale su se horde kopljima i strelama. Gradovi-države i kraljevstva organizovali su redovne, različito naoružane trupe. Brodovi su postajali tvrđave sa posadom. Kao prethodnik tenkova na frontovima pojavljivala su se naoružana borna kola. Nove legure metala za mačeve i opremu odjednom su postali poslednji krik. Ljudi su uvek tražili nove ubistvene tehnike, a gradovi i države su se povezivali pod znakom zajedničkog interesa. Pojavili su se topovi, revolveri, i mitraljezi, nova oruzja kojima se moglo ubiti još više ljudi. Jednoga dana, ratovi su avionima preneti u vazduh a podmornicama, pod vodu. Na suvom, u vodi i u vazduhu ljudi su postali perfektne ubice. Zatim su počeli potragu za četvrtom dimenzijom konflikta i “otkrili” kosmos.
Teško mogu da se setim šta se sledeće desilo, mogu samo da kažem da sam se kao u onim lošim detektivskim pričama probudila na drugom mestu, ne sećajuci se kako sam se tamo stvorila. Obalska straža me je našla kako u čamcu za spasavanje plutam blizu obale Portorika. Izveštaj o putu u Bermudski trougao nije ništa otkrio o vanzemaljcima koji tamo žive niti o njihovoj misiji. Smatram da su me pustili jer su verovatno znali da ću doneti pravu odluku. Nestanak broda i naučnika oni su prepisali čudnim silama, koje su po njihovoj teoriji onesposobile motore broda. To je ujedno i novopostavljena teorija o Bermudskom trouglu. Prosto mi je bilo žao da im kažem da brodovi u XV veku nisu imali motore. Razlog zbog kojeg sam svoje saznanje podelila sa Vama jeste što verujem da će čovek vaših kvaliteta shvatiti svu ozbiljnost njihove misije, i da to naravno nikom nećete reći. (nemojte ovo shvatiti kao šlihtanje)
Autor : Vedrana Cvijanović III7
|