[greco]

Trenutno mogu da se sjetim tri dramaticna trenutka...
Prvi: imao sam tri godine i strasno sam volio trcati po travi, pored staze, u parku. Neki chicha koji je tu kosio travu, pravio je pauzu, pricajuci sa nekim drugim chichom, naslonjen na kosu, sa ostricom iza sebe. Kako je trava bila visoka, a ja lud za trcanjem, nisam vidio ni chichu posteno, a kamoli kosu. Odjednom sam se nasao na zemlji i zanimljivo je kako se sjecam svih mogucih detalja: i kako me je boljela noga i kako je cale panicno trcao do ulice, sa mnom u narucju i kako smo se vozili na hirurgiju u drotovskom "stojadinu", na prednjem sjedistu i kako je cale na stolu legao preko mene, dok su me sivali i kako sam se nenormalno drao dok su me krpili i kako mi je taj trenutak sivanja ostao neizbrisiv...i dan danas na desnoj cjevanici imam osam "konaca".
Drugi: '92. godina, stric mi gine u dvadeset i prvoj godini, a kakav je to lav bio i dusha od covjeka...strasno sam ga volio.
Treci: '95. godina, prica je doshla da ce Banjaluka pasti, mnogi se pakuju i bjeze, a cale meni daje kalasnjikov u ruke i kaze "cuvaj mamu", posto je morao ici pedesetak kilometara izvan grada, da sprema "docek" nadolazecoj Oluji...sreca sve se rijesilo u zadnjem trenutku, za pregovarackim stolom. Godinu dana prije toga sam imao intenzivnu "obuku" iz streljastva, gadjajuci iz pet vrsta oruzja, a imao sam deset godina... Ne ponovilo se vishe nikad!