Sa svojom svekrvom nisam emotivno bliska, ali je jako poštujem. I što je najbolje u celoj priči, to je obostrano.
Par puta su me zaista (zaista, zaista) povredili njeni postupci, reči i reakcije i to nisam prećutala. Rekla sam joj otvoreno kako se osećam i mislim da sam je tom taktikom zbunila, a onda, na brzinu, i pokupila neke "poene" kod nje. (Žena je, naime, dugo bila rukovodilac velike firme i nije navikla na otvoreno suprotstavljanje).
Ono što mislim da je najbitnije je da imam muža koji nije "mamin sin" i što znam da me eventualni
mejdžor konflikt sa svekrvom neće koštati bračne sreće. Ni mrvicu.
Elem, trudim se da izbegavam potencijalne konfliktne situacije, pohvalim joj supu ili novu frizuru, ali mi nije problem ni da joj kažem NE.
I tako...
