[Lady in red]

Glazba je jedna od najstarijih terapijskih sredstava koju kroz povijest spominju mnogi. Od Homera i Platona, preko Biblijskih priča, pa sve do srednjovjekovnih praznovjernih tumačenja. Sviranje i pjevanje služilo je kao sredstvo udobrovoljavanja bogova, uklanjanja epidemija, kao lijek protiv zmijskog ugriza te za istjerivanje zlih duhova. Dotadašnja, pomalo mistificirana, objašnjenja glazbe zamijenjena su u 19. stoljeću kada se počeo istraživati njen utjecaj na fiziološke funkcije. Učinak glazbe ovisi o njezinim karakteristikama kao što su tonalitet, intenzitet i boja zvuka. W. James i K. Lange su (prema Medicinskoj enciklopediji, 1958 ) ustanovili da se glazbenim podražajima, putem autonomnog živčanog sustava, može postići niz somatskih promjena kao što su povišenje krvnog tlaka, znojenje, usporavanje srčane aktivnosti, promjene u protoku krvi kroz pojedine organe, promjene u tonusu muskulature itd. Osim tih fizioloških učinaka na vegetativni živčani sustav, intenzivno se proučavaju područja korteksa koja se aktiviraju pod utjecajem glazbe i njenih komponenti ( detaljni nalazi navedeni su u sljedećem poglavlju: Mozak i glazba). To su bili počeci znanstvenog pristupa u proučavanju utjecaja glazbe na čovjeka. Stalno raste broj podataka od glazbenih terapeuta i fizijatara da glazba uspješno djeluje na smanjenje anksioznosti i stresa u raznim medicinskim okruženjima. Glazba po izboru pacijenta također može biti važna komponenta u kontroli boli, tako da neki zubari i liječnici nude pacijentima slušanje glazbe prilikom zahvata (Costa-Giomi, 1999).

Preuzeto iz diplomskog rada UTJECAJ GLAZBE NA PROSTORNO ZAKLJUČIVANJE, Student: Lena Svetličić, Zagreb