[blueella]

SJEĆATE LI SE ČUDA U MILANU?



Sjećate li se prvih,

vaših i njegovih,

filmova Žerara Filipa?

Sjećate li se "Najljepših godina našeg života"?

Sjećate li se Simon Sinjore u" Zlatnoj kacigi"?

i Tatjane Samojlove u Kalatozovljevim "Ždralovima"?

Sjećate li se Modunja

i njegove kiše?

Sjećate li se onog prazničnog raspoloženja

na premijerama drama

Artura Milera, Tenesi Vilijamsa i Aleksandra Popovića?

Sjećate li se koncerata Leonida Kogana i davida Ojstraha?

Sjećate li se književnih večeri

Slobodana Markovića,

Evgenija Jevtušenka,

Tadeuša Ruževiča

Hansa Magnusa Encensbergera?

Sjećate li se Pola Enke i Vladimira Visockog?

Sjećate li se svoje ošamućenosti

nakon sklapanja posljednje stranice

Davičove "Pesme"?

Sjećate li se kako ste, potom,

gutali nove knjige

Mareka Hlaska,

Jurija Kazakova,

Danila Kiša,

Jožefa Škvoreckog?

Sjećate li se tuge koja je izbijala iz romana

Venijamina Kaverina i Hajnriha Bela?

Više ste voljeli Belove priče?

Sjećate li se "Putniče, kad dođeš u Špa…"?

Sjećate li se onog nestrpljenja

s kojim ste iščekivali novi broj "Novog svijeta"?

s nastavkom Erenburgovih memoara?

Sjećate li se

kako ste nakon čitanja "Strogo kontrolisanih vozova"

htjeli da se javite lično autoru

i da mu zahvalite na prekrasnoj knjizi?

Sjećate li se izložbi

Marija Mikulića

Ljube Laha

Safeta Zeca

Ibrahima Ljubovića

Emira Dragulja?

Sjećate li se Mencelovog "Sela mog malog"?

Sjećate li se

Tanganjike, Berliner Ansambla i Ateljea 212?

Sjećate li se improvizacije Zorana Radmilovića?

Nikada.

Nikada više ni onakvog života ni onakve umjetnosti.

Nikada više

One strasti stvaranja.

One radosti druženja.

Onog sjaja zvijezda

u stihovima mladih pjesnika.

Doba velike umjetnosti je prošlo.

Ja sam

barem

u njemu živio!