|
Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin -
03.12.2006, 15:35
Pjevanja tuzne Nevjeste.
Jos pjesnik nisam bio,
ali narnance su vec naslucivale
cvjetove svoje;
mislio sam:
Kada te budem sreo,
nastavit cu traziti te svakog dana.
Ljubit cu te u razlicite sate
da bi izmjenio dolazak noci.
Jest cemo plodove sumske i hodat cemo bosi,
da nam usne imaju ukus rose.
I necemo ulaziti u gradove i hramove
da nebi bilo ljudske tvorine
koze i boga.
I slusaj sta ti govorim;
Pjevaj dok ne osjetis da te bole
ocni kapci.
Misli na mene dok ti san ne odleti
s lastavicama.
Sanjaj me dok noc ne bude
prisiljena da se sakrije u zvonima.
I voli me dok ti se oci ne napune suzama .
Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!
|