|
Arthur Rimbaud -
29.11.2006, 21:59
Moje boemstvo fantazija
Ja kretah, s rukama u dva džepa šuplja;
Imao sam cak i kaput idealni;
U skitnji, o Muzo, bio sam tvoj stalni
Zatocnik što u snu cvet ljubavi skuplja.
Rupom su zjapile hlace mi jedine.
- Bejah Palcic-sanjar što slikove ište.
Velika mi Kola behu konacište,
A moja sazvežda šuštahu iz tmine,
Te, uz put sedeci u jesenje vece,
Ja ih osluškivah, pustivši da tece
Mojim celom rosa - sok što snagom vrca,
Pa, slažuci rime sred carobne tmice,
Ja sam prebirao, ko na liri, žice
Ranjenih mi cipela - stopu pored srca!
Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!
|