|
Karol Wojtyl -
28.11.2006, 18:10
2.
To je prijatelj.Neprestano se u sećanje vraća
ta rana zora zimskog jutra.
Toliko si već godina verovao,pouzdano znao,
a divljenje te ipak ne napušta.
Nagnut nad svetiljkom,u snopu svetla vezanom visoko,
ne podižuć svoje lice,jer čemu-
i već ne znaš da li onde,onde daleko vide ga oko,
ili ovdje,u dubini vida zasenjenog-
Tamo je.A ovde ničeg osim drhtaja
i reči nađenih sred ništavnosti-
ah,ostaje ti još delić toga čudesnoga sjaja
što bit će sadržajem čitave večnosti.
Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!
|