[blueella]

JEDNOJ PROLAZNICI



Ulica je zaglušna vripšala oko mene.

Duga, tanka, u crnini, veličanstvo bola,

Prošla je neka žena, a ruka joj ohola

Pridizaše, njihaše skutove svoje;



Hitra, otmjena, s nogom kao u kakva kipa.

A ja se napajah, u grču osobenjaka,

Njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka,

Što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.



Jedna munja? A zatim noc! - Trenutna prelesti

S čijeg pogleda namah novim životom dišem,

Zar ću te samo u vječnosti ponovo sresti?



Drugdje, daleko! Prekasno! Možda nikad više!

Jer ne znaš kuda ću, ne znam kuda si nestala,

Ti koju koju sam mogao voljeti, ti što si to znala.