|
Arthur Rimbaud -
25.11.2006, 10:47
Zlo
Dok zvižde crveni ispljuvci karteca,
Kroz modrinu neba, dok citave cete,
Skerletne, zelene, kosi ratna seca,
Kraj Kralja cijih su rugalica mete,
Dok strašna ludila bezbroj ljudi melju,
Cineci brda što dime se ... - O leto!
O jadni mrtvi, u travi, u veselju
Prirode koja vas jednom stvori sveto!
Postoji Bog što se smeje sa oltara
U cvecu, tamjanu, kaležu od zlata,
Kog hosane njišu pa ga dremež hvata,
A bude ga majke koje bol obara,
Kad mu, u suzama i pod crnim šalom,
Krupan groš pružaju u svom rupcu malom.
Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!
|