[blueella]

Zateceni

Tamni u snijegu i u magli,
Petoro malih su se sagli
Nad okno što se kresi,
S guzama uvis, i - o jade! -
Oci im divni prizor slade
Dok Pekar kruh mijesi.
Motre ga kako tijesto sivo
Obrce, pa ga gurne živo
U rupu što se žari,
I cuju - dobri kruh se pece,
Sa Pekarovih usta tece
Nekakav napjev stari.
Tu šcucureni, ne micu se,
Dah sa okna udišu u se,
Ko miris toplih grudi,
Dok se zbog nekog nocnog slavlja
Pletenica od kruh spravlja
Pred pogledom što žudi,
Dok pod gredama što se dime
Mirisna kora cvrci rime
S popcima raspjevanim,
Pred rupom tom gdje život diše
Ne vide svoje rite više
Ocima zacaranim.
O, svaki sniva kako jede,
Isusi jadni što se lede -
Pa ipak se tu kupe
Da stisnu ružicaste njuške
Uz rešetke i, potrbuške,
Da mumlaju kroz rupe,
Otupjeli, i tu se mole,
Sagnuti tako snažno dole
Ka nebu odškrinutom,
Da pucaju im bjedne hlace
I košulje im se izvlace
U zimskom vjetru ljutom.