LJEPOTA
K'o san kamen, smrtni! Ja sam puna cari,
A grudi, što svakog zanose na svijetu,
Stvorene su da bi nadahle poetu
Ljubavlju vjenijom i nemljom od tvari
U plaveti vladam kao sfinks neshvacen;
S labudjom bjelinom snježno srce mi je;
Mrzim pokret koji pomijera linije,
Nikad se ne smijem i nikad ne placem
Pjesnici, uz moje oblike goleme,
Što ih podsjecaju na kipove gorde,
U ucenju strogom izgubice vrijeme;
Jer imam, da sludim ljubavnike bodre,
Ogledala cista gdje sve ljepše dajem:
Oci, krupne sa vjecitim sjajem!