***
Kao da nas nije
činilo se tako jednostavno
i tako prosto kao let kroz vrijeme
činilo se u oku ima zlatnih polja
nekih poleglih trava
pa njen nerazjašnjeni strah
od vožnje avionom
kompleks tople ruke na grudima
stih od života uzet na prevaru
i što jos može biti
među nama su slike
jedan uzdah u ponoćnom buđenju
kad zvijeri pitomo ljube
a ljubavnici stežu nadu i gase vatru
bilo bi možda
ali taj grad nije bio na pravom mjestu
sve što nije u toj sobi bilo toplo
bilo je smrt i uragan tuge
sve što nije u toj čaši bilo vino
bila je tama i val što lomi
pa njeno je srce od svega veće
njeno je ime tek cvijet s juga
mi trebamo sunce a snijegovi nas lome
ne znajući ništa kao da nas nije bilo
činilo se bit će ludo
u toj pjesmi zaspati zauvijek
činilo se na dlanu postoji nježnost krhka
pa njen pogled jasan
njen dah vreli
moja zadnja slika
kao da nas nije
i nije
***