***
Tko bi to znao
tako mirno pod zvijezdama bdjeti
tako nježnom rukom dotaći lice
kao što je bilo među nama topline
jednog života
i svega što će poslije biti
kad jednom kasnije
u nekoj kiši dosadnoj i dugoj
shvatimo sve prevare života
i kako bi nam bilo bolje da smo onda
u jednom vremenu života
ostali s tim plavim oblacima na obrazu
tko bi to znao
kao što sam ja ušao u sjenu
u jedno sunce koje me topilo
i jednu rijeku koju sam ti doveo
na korake i tragove
da te slijedim dugo i dugo
da te ljubim dugo
i da me uvijek tako poneseš sa sobom
za jednu noć kad me ne bude
a bit će sve isto kao nekad
za sve ti ostavljam tragove na licu
mojom toplom usnom
i čuvaj me u srcu kao što ja tebe ne dam
ni vjetru ni noći ni nikom
***