***
Raspoređujem stvari
onako kako bi ti voljela
sklad sobe u odrazu tvoga oka
tako bi moralo biti
i nebo u vazi
sa cvijetom koji voliš...
Ovo je grad kojem
nedostaje dugo tvoj hod
ovaj je grad bez tebe
živio svoje najbolje dane
a nisi ga izdala
jednostavno su strane svijeta
izgubile razum
knjige smo čitali
na drugim jezicima
a ljubav je ista
gde god se nađe
shvatio sam na jutarnjim
niskim temperaturama
izubijan tugom
koja je pljuštala cijele noći...
I raspoređujem redove
tvojih nježnosti
koji mi se zavlače u rukave...
Pod prozorom neka jutro čeka
dok mu ne dopustiš da te otkrije...
I moralo bi biti tako
sklad sobe u odrazu tvoga oka
izgubljene karte za nešto
gde smo morali ići
ali nas je oborio u krevet
prvi simptom strasti
a tek si malo otkrila rame...
***