***
Jedino sam tebi mogao pjesmom do srca
i jasno sagledati drugu obalu
jedino sam s tobom mogao u vecernje slike
varkom ulaziti bez suvisnih rijeci
jedino zbog tebe morao sam se odreci
svojih godina i pjesama
kad sam u svadji sa svijetom
na tvom tijelu najljepsu baladu stvarao
od tvoja dva oka u koje se sunce zaglavilo
od tvojih ruku
kao da me cvijece na livadama zvalo
jedino sam tebi mogao svoj zivot
u narucje poloziti
jer svi su me drugi varali i malo mi dali
jedino sam tebi ruke na ramena mogao staviti
a da me ne zaboli moja nemoguca dusa
navikla na raskrsca i ceste
jedino tebi i uvijek ce rijeke
u tom pravcu kretati zurno
kad me nebo prepolovi i na smrt pripremi
nece to biti ni tako tesko
kod tebe ce sunce biti i pjesma
jedino cu tebi i poslije smrti
svoju zvijezdu dovoditi
da ti lice ne potamni od svega
jer tebi sam jedino znao
do srca pjesmom doci
i pomalo zaustaviti zivot
da te tako grubo ne zaboli tisina
iza moga lica
iza moga tijela
***