|
Rade Šerbedžija -
21.11.2006, 07:59
Filipa Kljajica 32
Noc je u mojoj sobi.
Mrak topi vrijeme.
Modra sjeta pada mi na oci.
Omamljen tobom,
pisem zadnji stih na ploci.
Nemir je moja sudbina,
ovo vrijeme usporava sate.
Dodirujem ti zaspale oci,
cuvam tvoj san.
Ti si zadnji stih na mojoj ploci.
Hajde primakni se blize,
ljubi me ljubi polako.
Daj, zagrli me cvrsto,
dobro je, dobro je tako.
Polako odlazi noc.
Tramvaj zvani ceznja.
Nocni radio svira nesto lagano,
tiha gitara,
opet me nosi tebi u san.
Mozda sanjas nesto posebno?
Neki film u kom smo zajedno,
sjetna zastrasena djeca,
cuvari sna,
sto jos ne zele, da se probude.
Hajde primakni se blize,
ljubi me, ljubi polako.
Daj, zagrli me njezno,
dobro je dobro je tako.
Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!
|