|
Gabriela Mistral -
19.11.2006, 18:36
VIDJETI GA PONOVO
Zar se stvarno nece ponoviti , nikada? Ni u nocima
ispunjenim trepetajima zvijezda, ili u cistom svjetlu
djevicanskih jutara, ili u žrtvovanim popodnevima?
Nikad, na kraju ogradjenih staza
koje granice sa poljem, ili pored bilo koje
fontane obasjane mjesecinom?
Nikad, ispod zamršenog granja šume gdje,
zazivajuci njegovo ime,docekivah noci?
Niti u pecini koja uzvraca jecaje moje?
O, ne! Samo da mi ga je vidjeti ponovo,bilo gdje -
u malom djelicu neba ili u uzavrelom viru,
ispod spokojnog mjeseca ili u pobješnjelom užasu!
I, zajedno sa njim, biti sva proljaca
i sve zime, isprepleteni u jednom bolnom cvoru
oko njegovog krvlju umrljanog vrata!
Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!
|