Citat:
PropelerZviz kaže:
Zbog ovakvog stava domovi za nezbrinutu decu, pogotovo onu stariju, koju niko nece sigurno usvojiti i netreba da budu topla mesta gde se oni sklanjaju od sveta, vec hladna mesta koja bi navela njihove duse da treba da se izbore da ako ikako mogu odu odatle.
|
Sa ovim delom posta se najvishe ne slazzem. Ne mislim da se na taj nachin dete moze usmeravati. Svako ima pravo na podjednako kvalitetno detinjstvo i to shto su neka deca igrom sluchaja lishena staranja pravih roditelja ne znachi da im se ne treba ponuditi maksimalno pozitivnih emocionalnih i svih drugih uticaja koje inache moze pruziti onaj ko vrshi ulogu staratelja. Poenta je da dete mora odrasti u psihichki zdravu osobu, koja ce znati da nastavi sama kroz zzivot, a toga nema bez koliko toliko normalnog detinjstva. A rezervnog detinjstva nemamo. Ukinuti "toplinu" radi nekakvog boljeg napretka i odlaska iz ustanove isto je kao i ukinuti mu "toplinu" pravog roditeljskog doma. Kada si ti chuo da je neki domac koristio dom za sklanjanje od sveta? Koliko ja znam odande se u glavnom bezzi. Isto tako moze se reci da dete koje ima previshe pazznje i topline u roditeljskom domu mozze ostati previshe vezano za njega..to samo govori da nepromishljeno i pogreshno vaspitanje uvek moze da stvori debila... Ali to ne znachi da dete treba da se oseca kao stranac u kuci samo zato da bi bilo samostalnije.. Shto se domova tiche potrebna je samo dobra organizacija, metodi i ISPRAVNI LJUDI koji ce to sprovoditi u delo sa ljubavlju..
Kada bih bio u situaciji da ne mogu da imam sopstveno dete, naravno da bih razmislio o usvajanju i bez nekog preteranog filozofiranja dete prihvatio kao svoje rodjeno. Usvojeno dete moze biti nesnosno koliko i moje rodjeno, a odrekao bi se ne bih ni jednog ni drugog. Shto se tiche nekakvih "konflikata" u dechijoj glavi.. postoji sigurno dobar nachin kako i kada detetu otkriti njegovo pravo poreklo, a svakako bih se obilato konsultvao sa psiholozima.
Nikakav razlog, osim fizichke sprechenosti, ne moze biti opravdanje za loshe vaspitanje usvojenog ili rodjenog deteta, uvek i uvek je ono roditeljski proizvod i rditeljska zasluga..I nishta ne moze biti opravdanje ili objashnjenje za nepruzanje adekvatne roditeljske ljubavi onome koga smo prihvatili kao potomka..