|
Odgovor: Ana Ahmatova -
14.11.2006, 00:45
Novogodišnja balada
Mesec kroz oblake što se roje
baci u sobu svoj mukli pogled
Šest pribira na stolu stoje
I samo jedan prazan, proklet
To moj muž, i ja, i prijatelji
Dočekujemo Novu godinu
Zašto su mi prsti krvavi i crveni
I zašto osećam otrov u vinu?
Domaćin, podigav punu cašu -
Bio je važan i tvrd ko zid - :
'Pijem za zemlju rođenu našu
U kojoj ležimo svi!'
A moj drug pogleda u mene
I, setivši se nečega živo
Uzviknu: 'A ja - za pesme njene
U kojima svi živimo!'
A treći, ne znajući ništa od toga
Ni koga nema, ni ko ode
Uz istu misao uhvati mi pogled
I prošapta: 'Moramo i za onoga
Koji bi, da je živ, bio ovde!'
|