Citat:
duga12 kaže:
Vraćajući se iz bonice,u kojoj leži moj otac,upravo sam razmišljala o tome;život je lep onoliko,koliko ga mi sami učinimo lepim,ali postoje neke okolnosti,na koje ne možemo da utičemo...
Te su mi se ovih dana,svakojake misli preturile po glavi...o tome...kako nemamo pojma šta nam znači zdravlje....kako ne umemo da živimo,a ni da cenimo ono što imamo...i kad đavo dođe po svoje...ko nam je kriv?
U suštini sam optimista...al kad vidim koliko je sati...realna sam...i na kraju opet mi se postavlja pitanje:kako proživeti život?....
Odgovor-trenutno nemam pojma...a život teče.
|
Relativno je lako uživati u životu kada ne postoji ništa što bi moglo da nam naruši mir.
Treba biti spreman, hvatati zalet za preskakanje velikih prepreka našoj sreći u životu.
Upravo tada kad mislimo da se nalazimo u bezizlaznoj situaciji treba da skupimo maksimum životne snage i optimizma i guramo napred.
Znam da postoje situacije kada se osećamo bespomoćno da bilo šta učinimo jer ništa ne zavisi od nas samih.
To su izazovi života.
To su momenti kada treba da pokažemo snagu optimizma u punom sjaju koliko god nam se činilo nemoguće.