Citat:
Mish kaže:
Na koji način se izboriti da ti roditelj ostane najiskreniji prijatelj, savetodavac kada ti je to potrebno, zaštitnik, onaj koji će ti uvek pomoći kad ti zatreba, a ipak ga dovoljno udaljiti da ti se suviše ne petlja u život?
Čini mi se da retko koji roditelj kad mu dete odraste postane posmatrač njegovog života. Uglavnom oni nastavljaju da nam prekrajaju i organizuju naše živote. Pa, ko im koliko dopusti.
|
Ok, možda sam ja specifičan slučaj (odrasla sa ocem i bratom, majka umrla).. Kada sam počela da izlazim, otac mi je samo rekao ''Radi šta hoćeš, ja ne želim ništa da znam'' Njegovo poverenje, da ga tako nazovem, nisam izigrala, ali upravo to što tebi, Mišu moj, smeta, možda meni i danas kada sam ja majka, nedostaje..
Kada sam počela da živim sa Milim, bilo mu je naravno i teško i lepo, ali ipak drago, što je udaljen (fizički) od nas, tako da, ukoliko mu mi nešto ne ispričamo, on neće ni znati, biće mirniji (po dobroj staroj ''ono što ne znam, to i ne boli..'').. Na tome često potencira:''Živite vi, deco, svoj život i ne brinite..'' Dakle, ako ne može da nam pomogne, sigurno nam neće ni odmagati..
Sličan slučaj je i sa ''njegovima - mojima''
Ko im koliko dopusti - to su ključne reči i večita borba..
Mi ćemo za njih uvek biti deca, to znamo i sami, ali opet ko koliko dopusti..
