Scenu iz Mirisa žene neću da ponavljam po ko zna koji put ovde, ali mi jeste jedna od najupečatljivijih ikada.
Dve koje ću da stavim su od mog omiljenog režisera. Džima Džarmuša.
Scena br jedan (za one sa dial apom) je scena iz filma Noć na zemlji - Njujork, taksista klovn iz istočne nemačke i fenomenalni crnac menjaju uloge, crnac seda za volan, pošto taksista ne ume da vozi, i vozi njih dovjicu ka Bruklinu. Na putu sreću njegovu snaju i njih dvoje se super užasno svađaju uz buljuk odličnih psovki (zato možda deca ne moraju ovo da vide). Ono gde sam ja najviše uživala je raspravljanje oko toga kako se ko zove.
Evo ga klip
Drugi je razgovor između Stivena Vrajta i Roberta Beninija u filmu Kafa i cigarete, istog režisera, gde se njih dvojica, na odličnom lošem engleskom Beninija i uz tonu šećera u njihovim kafama, dogovaraju da Roberto ode na zubarski pregled umesto Stivena koji je to imao zakazano. Dva lika su se pre početka njihovog razgovora srela prvi put u životu. Zvuči totalno paradoksalno i bez mnogo smisla i baš tako jeste, ali mora da se vidi i čuje.
Evo ga klip