|
Odgovor: poklonite pesmu.. -
21.09.2006, 17:59
CEKAM
Obecala si istinu
kad laste na jug krenu
a vec se vracaju one...
Verovao sam da je Bog
jedino zivo bice koje ne postoji
a tebe vec odavno nema.
JESEN I JEDNA PESMA
U miru jedne davne jeseni
dok je srebrnim nebom jezdio
Mesec zut,
stihove si mi saputala sa zanosom
dok planina neka
daleka
Mesecu ne sakri put.
Onda si uzdahnula,
dva puta...
Bilo je to neke druge jeseni,
ne secam se koje,
Stihove si moje
opet citala,
blazena,
sretna bila.
Ja cu sada, opet,
kao neka planina daleka
sto iza trista samuje
i zut mesec ceka,
utonuti u noc
i isti biti
- srce u stih pretociti...
|