|
Odgovor: Kako ostaviti duvan? -
19.05.2008, 02:32
Saveti za najlakše ostavljanje duvana:
Način prvi: da ne započinješ!
Način drugi: da se dovoljno loše (zdravstveno) osećaš zbog pušenja!
Način treći: da se dovoljno uplašiš za svoj život!
Način četvrti: stalno biti u društvu bivših pušača - to su najgori protivnici ('kad se kurva propošteni...' kako kaže narod) - zamenićete ovisnost o nikotinu za ovisnost o zvocanju, čantranju, maltretiranju, brizi, savetima, upozorenjima itd. itd.
Naravno, saveti su za druge.
Inače, ja sam započeo još dok sam bauljao i puzao po podu. Moj deda je pod krevetom držao kutiju od cipla sa nasečenim duvanom da se ne bi osušio. Uhvaćen sam na delu s ustima punim duvana.
Počeo sam da kupujem cigarete negde u 15-toj. Tad su se mogle kupovati na komad. Ovih s filterom još nije bilo.
Tri kutije dnevno prešao sam početkom 70-tih. (Nisam ja kriv što u paklice stavljaju samo 20 kom. Nekad davno je 'Drava' pakovana u kutije od grubog karotna - po 100 cigareta. To je bila paklica!)
Sada osciliram između 3,5 i četiri kutije (sedenje za kompjuterom garantuje tih četiri. Kad se postavi pitanje: koliko cigareta na dan, odgovaram ne mnogo, ali na noć..!
Priznajem da nikada nisam ostavljao duvan. Sem kad sam dva tri puta bio sa nekim jakim gripom pa nisam mogao da pušim po 15 - 20 sati. I kad letim preko bare. Za te prilike imam razradjene taktike kako da među prvima stignem do onog mesta za pušenje na izlazu. Da avio-kompanije imaju osećaj za tržište, uvele bi letove za pušače. (Verovatno se malo od forumaša seća kakva je to bila usluga kad vas na čekingu pitaju 'da li želite mesto u delu za pušenje?')
Među prijateljima i poznanicima imao sam dosta lekara (i vrhunskih za posledice pušenja) i drugih dobronamernika, uključujući i najbliže, pa sam za kritike i savete izgradio niz gardova.
Evo nekih od njih.
- Kad mi kažu: dobićeš rak, odgovaram: kako može jedan pristojan rak da opstane u tako zagadjenoj sredini?!
- Kad mi kažu: znaš li kako su pluća pušača puna katrana? (a znam, vido sam na sudskoj medicini), odgovaram: A nešto znaju i prosti seljaci - kad hoće da pobiju stubove za ogradu, zamoče u katran da duže traju!
- Kad mi kažu: pališ jednu za drugom, kažem: nije, nego pravim kratke pauze.
- Kad mi kažu: znaš li koliko to košta, a ja odgovaram: Pa ja mnoge od vas školujem, izdržavam, i već šta drugo, 50 godina puneći državnu kasu!
|