Veliku vecinu onoga sto mi se desilo posle 1986 godine (tj. Od moje nepune 3-ce godine) se secam. Glupo je navoditi, jer ima toga bas bas prilicno, ali eto par stvari-Mozda najbolje u secanju su mi ostali izgledi korica knjiga koje su moji tad citali meni I seki pred spavanje, I omiljena igrackica kupljena kod dzidzara –neka narandzasta duvaljka koju kad dunes okrece se vozic kroz tunelcic napravljen na njoj.Omiljena majica –zeleno bela sa slikom formule koju sam dobio za treci rodjendan od kume. Secam se starije sestre kao pionira, a I kako je izgledao bedz koji smo nosili mi iz generacije 1983 na prvi dan u prvom razredu. Mase ljudi koja me je slusala dok sam recitovao Petlicu pevacu sutra me probudi ,prvi dan u skolu da tin e zakasnim,… Secam se velike vecine pesmica, a najvise mi se po glavi vrti Golubovi kruze oko nase skole, bela krila sire , kroz prozore vire, jedan guce, deca uce-uce, drugi guce,….
Secam se jogurta zelene boje u piramidalnim pakovanjima I sestougaonim plavi plasticnim kutijama. Pezz bombonica sa glavatim kuticama u koje su se stavljale. Cunga lunga zvaka, zelenih autobusa gradskog saobracaja, Mandine emisije za decu koja se pustala na 3Kanalu u kojoj su pevali, a u sklopu nje pustali se I crtaci, transformersa,Hi-mena, crno belih televizora, radiona velicine omanjeg frizidera.Klikeranja-zesce popularne igre u vreme pre 15-20 godina za koje smo koristili od kamencica, klikera , lagera, sve sto se kotrljalo, a eto ima vec oho ho koliko godina kako nisam video ikog od klinaca da igra tu igru. Prvih BMX bicikla, zena sa tufnastim odelima i naramenicama kao u ragbiste, I jos milion stvari I dogadjaja.
