Kisa
Iznenadno svetlost vecernja se radja
jer vec kiša pada neprimetno sitna.
Pada i padala je. Jedna stvar je bitna:
u proslosti nasoj kisa se dogada.
Onome sto kisu slusa zeneseno
darezljivo vreme izgubljen cas pruza
kad cvet otkrio sto se zove ruza
i cudesnu boju imenom crveno.
Ova kisa koja slepa okna stvara
radost ce doneti predgrada stara
grozdovima crnim sto ih loza krije
u dvoristu nekom koga nema vise
Vetar mi donosi iz veceri kisne
voljeni glas oca koji umro nije.
" Samo onaj ko u teskobi strepi, mir svoj nalazi, samo onaj ko u donji svet silazi,
voljenu spasava, samo onaj ko noz vadi Isaka dobija."
Soren Kierkegaard