|
Odgovor: Otrgnuto od zaborava! -
10.05.2008, 12:43
Mila moja, dok razmisljam o tebi zagledan u prazan list papira, moj grad spava. I svi ostali gradovi spavaju. Moj spava jer ne moze da oseti moju uznemirenost u svakoj pori moga tela. Ostali spavaju jer vulkan jos nije eruptirao. Sta je sad ovo? Sta? Reci mi... Prozor, secivo, putevi. Prsti, slike, olovke i nozevi. Rec, cigareta i papir? Kako je ovako nesto moglo da izmili iz tvojih usta?
Vukovi u poslednjoj reci kidaju misli na prelepe kockice. Demoni beze. Trenutak pretvoren u krv slatku kao ubod pcele. Metamorfoziran osecaj u klovnu. Reci su posatale sahovska tabla obojena iscekivanjem. Odjednom zaboravih kako se zove ova igra?!
Shvatio sam da cu prestati da ti pisem u slikama, u trenucima o kojima smo tako zustro raspravljali.
Vise ne poznajem i ne mogu da prepoznam tvoje postojanje. Poznajem samo praznu misao i sveobuhvatno ludilo.
Lazem...
Mogu da udahnem misao i vazduh kroz tvoje telo u potpunosti i na nacin na koji ti to radis. Kroz sekundu u savrsenstvu trenutka. Poznajem te i zato zelim osecaj tvog znoja zalepljenog na moje telo.
M.
|