Opet ja...
Citat:
_baba_ kaže:
...Novi Sad je imao 5 kapija:Futosku, Pirosku, Temerinsku, Kisacku i Varadinsku.
U velikom bombardovanju Novog Sada juna 1849. godine, razruseno je svih 5 kapija. Umesto njih su postavljene maltarnice - male zidane budice kiosci takoreci, sa grbom Novog Sada. One su sluzile za naplacivanje trosarine.
Od nekadasnjih novosadskih kapija ostale su samo uspomene i price o njima. Jedini materijalni dokaz da su one nekad zaista i postojale, jeste Beogradska kapija u podnozju Petrovaradinske tvrdjave kroz koju morate proci ako u Novi Sad dolazite sa petrovaradinske strane.
|
Beogradska kapija ne spada u ove o kojima je reč - o gradskim kapijama Novog Sada.
Kao što se u citatu kaže kapije su razorene u bombardovanju, a ono je dolazilo od artiljerije na Petrovaradinskoj tvrđavi. Beogradska kapija je sastavni deo tvrdjave, te nije ni bilo smisla da se bombarduje sopstvena kapija.
Varadinska kapija je bila 'na obali Dunava prema Petrovaradinu' (Enciklopedija NS sveska 10, str. 275), prema tome na levoj obali Dunava.
Inače, trošarine (tj. kućice na ulascima u grad gde se naplaćivala trošarina - savremeni izraz je akciza - postojale su do pre 15-20 godina ali sa drugačijom namenom. Uglavnom su bile pretvorene u kiske za prodaju novina i trafike.
Jedna od tih nekadašnjih trošarina je još u životu - na ulazu u Petrovaradin od Sr. Karlovaca, kod crkve Sv. Roka. Ovih dana sam prolazio tuda i slikao je setivši se ove teme.
Originalni izgled se ne vidi od 'nakalemljenih' prošienja. Samo je zarđali limeni krov originalan od vidljivog na slici. Ne tvrdim da je ova trošarina iz vremena onih, građenih posle bombardovanja 1849.
A kapije i ono što se na njima zbivalo i danas još u ponečemu postoji.
Sećam se Partizanske ulice od vremena sredine 50-tih pa naovamo. Dok je to bila još ulica sa uskim kolovozom od turske kaldrme i na sredini stajao krst (sada se nalazi kod zapadne ograde Almačkog groblja) to je bilo mesto okupljanja nadničara koji su čekali da ih stanovnici Podbare i Salajke pri odlasku na njive najme za taj dan za poljoprivredne radove. Bivalo ih je stotinak i više u sezoni radova.
I dan danas se nadničari tu sakupljaju ranim jutrom i nude svoju radnu snagu. Samo, sada ih je naznatan broj.
Citat:
silvia kaže:
Prvu kafu van svojih kuća Novosađani su, koliko god to neobično danas zvučalo, popili tek tridesetih godina prošlog veka i to u prizemlju Adamovićeve palate. Umešni Žiga Mesei, tadašnji vlasnik kafane „Elita“, dosetio se da uz ostala pića varoškoj gospodi služi i crnu, a damama belu kafu, a veruje se da je prvi redovno obezbeđivao i jutarnju štampu. To je samo jedan od niza manje poznatih detalja iz palate čuvene porodice Adamović na Trgu mladenaca, kraj koje Novosađani svakodnevno prolaze već 90 godina.
|
Očigledno da novod u ovom citatu nije baš najsrećnije sročen. Verovatno se htelo ispričati da su to bile kafane u koje su zalazile i dame.
Kafane kao mesto gde se može popiti i kafa su znatno starije i u Novom Sadu.
Kao prva značajnija se beleži 'Turski han' od 1749. na mestu današnje Matice Srpske. U početku svratište i gostionicu, novi vlasnik Manojlo Berber je znatno unapredio i tokom XVIII veka su se tu okupljali pored poslovnih i obrazovani ljudi, pisci, umetnici...
Inače, prve kafane se javljlaju u Turskoj od sredine XV veka. Srbi su uživanje u kafi prihvatili od Turaka.
U Enciklopediji Novog Sada (sveska 11, str. 29) se kaže:
''... da je prvu kafanu
u carstvujušćem gradu Vijeni 1684. otvorio jedan Srbin (Ivan Koljčić) , rodom iz Sombora''.
A o onom kompletnom doživljaju kafane imamo navedeno sledeće:
''Krajem 18. v. afirmisala se kafana 'Zeleni venac' na glavnom trgu, gde je kasnije bila 'Sloboda'; posle II sv. rata Dom JNA, a danas Vojvodjanska banka. U ovu kafanu zalazili su ugledni građani koji su sebe smatrali društvenim kremom.
Pored kafe, ovde se točilo i pivo, čitane su bečke i peštanske novine obešene o trščane okvire, a uveden je i bilijar, što je Dositej Obradović krutikovao kao prazno dangubljenje...''