Citat:
Studenica, podignuta u periodu od 1183. do 1196. je najveća i najznačajnija zadužbina Velikog Župana Stefana Nemanje, začetnika dinastije Nemanjića.
|
Stefan Nemanja
Oko 1166. godine, car Vizantije Mihajlo Komnin je podelio Rašku između sinova župana Zavide.
- Tihomir - veliki župan upravlja centralnim oblastima,
- Stracimir - upravlja oblastima između Drine i Zapadne Morave,
- Miroslav - na upravu dobija humske zemlje,
- Nemanja - oblasti između Zapadne i Južne Morave sa županijama Toplicom i Dubočicom.
NEMANJA, veliki župan Raške 1169 - 1196.
Nemanja je rođen 1109, u Ribnici, u Duklji, na Morači - blizu Podgorice.
Umro je 13. febuara 1199.
Žena mu je bila Ana, ćerka vizantijskog cara Romana 4.
Sinovi:
-Vukan (kralj Duklje 1195-1208, rodonačelnik 'crnogorske' linije)
-Stefan (veliki župan i kralj prvovenčani 1196-1227 - rodonačelnik 'srpske' linije
-Rastko (u monaštvu Sava - bio bez poroda).
Nemanja je u zrelom dobu ponovo je kršten iz katoločke u pravoslavnu veru u crkvi Sv. Petra u Rasu.
Petrova crkva
Naišao sam na predanje da je Petrova crkva kao i srušena crkva manastira Sv. Mihajla na Miholjskoj prevlaci kod Tivta, sagrađena na mestu gde je apostol Pavle propovedao hrišćansku veru.
''U to vreme Stefan Nemanja je verovatno već bio u Raškoj, kao i njegova cela porodica. Po povratku u Rašku, ne znamo da li odmah ili malo kasnije, Nemanja se krstio u hramu sv. Petra i Pavla. Ovaj hram se nalazi na ušću reke Deževe u Rašku, na ulazu u današnji Novi Pazar. Podignut je između VI i VIII veka, a obnovljen je tokom IX veka. Kao takav on je najstariji sačuvani spomenik u Srbiji iz vremena od pre Nemanjića. Na Nemanju je ovaj hram ostavio moćan utisak i upravo zahvaljujući njemu on će postati važan duhovni centar. Tu činjenicu još je više uvećavalo i to što je to bila jedina episkopska crkva u Raškoj.
Nemanjino prekrštavanje ne treba da iznenadi. On je došao iz Zete koja je bila katolička zemlja i to što je tamo kršten po katoličkim običajem jeste sasvim normalno, kao što je i prekrštavanje takođe sasvim u skladu sa običajima koji su tada vladali u Raškoj, koja je u odnosu na Zetu bila mnogo konzervativnija zemlja i u kojoj katolika skoro da i nije bilo. Osim toga Nemanja je pripadao jednoj izuzetno ambicioznoj porodici kojoj ništa nije bilo strano kada je u pitanju njihov lični interes. Nemanja i nije mogao drugačije napredovati na političkoj sceni; u Raškoj se nije mogao zauzeti iole važniji politički položaj bez podrške pravoslavne crkve.''
Osamostalio je srpsku državu 1180.
Presto prepustio srednjem sinu - Stefanu - 1196. i zamonašio se pod imenom Simeon.
Stefan kao monah Simeon.
U sređivanju unutrašnjih prilika oslanjao se na crkvu, dajući joj povlastice i posede, te gradeći crkve i manastire (Studenica, Đurđevi Stupovi, Bogorodičin manastir, Sveti Nikola kod Kuršumlije ...). U isto vreme drastično je iskorenjivao bogumilsku jeres.
Istorijske prilike:
Isprva ovisan o Vizantu vladao je u istočnoj oblasti Raške, a onda zbacio s vlasti svoga brata Tihomira i proglasio se velikim županom Raške.
S Mlecima sklopio savez i napao vizantijske gradove na Jadranu (Kotor ...). Nakon intervencije Vizanta 1172, došao u vazalni položaj prema caru Manojlu Komninu, a posle njegove smrti (1180.) nastavio borbu za oslobođnje od vizantijske vlasti.
U savezu s Ugarskom napao neke vizantijske oblasti (1183). Fridrihu 1. Barbarosi nudio savez protiv Vizanta (1189.), Raškoj je prikqučio kraj između Zapadne i Velike Morave, Kosovo, Lab, Hvosno, oba Pilota i Zetu, a s Dubrovnikom sklopio ugovor (1186.). Tek kada se Vizant oslobodio pritiska krstaša, okrenuo se protiv Nemanje i potukao ga na Moravi 1190.
Stefan Nemanja odrekao se prestola 1196. i zakaluđerio, dobivši ime Simeon. Umro je u manastiru Hilandaru, koji je podigao sa svojim sinom Savom.
Za njegova vladanja srpska država je konačno zbacila vizantijsku vlast.
Rodonačelnik je dinestije Nemanjića:
Srpska država do 1217.:
1167-1196: Stefan Nemanja
1196-1217: Stefan Prvovenčni (kralj od 1217.)
Kraljevina Srbija (Raška) 1217-1371.:
1217-1227: Stefan Prvovenčani
1227-1234: Radoslav
1234-1243: Vladislav
1243-1276: Uroš I
1276-1282: Dragutin
1282-1321: Uroš II Milutin
1321-1331: Uroš III (Stefan) Dečanski
1331-1355: Uroš IV Dušan
1355-1371: Uroš V
Grb Nemanjića