Ja sam jedini covek na Zemlji, a mozda
ne postoje ni Zemlja, ni ljudi.
Mozda me neki bog obmanjuje.
Mozda me neki bog osudio na vreme,
na taj dugi privid.
Sanjam mesec i svoje oci
kako ga gledaju.
Sanjao sam vece i jutro prvoga dana.
Sanjao sam Kartaginu i legije
kako je razaraju.
Sanjao sam Lukana.
Sanjao sam brdo Golgotu
i rimske krstove.
Sanjao sam geometriju.
Sanjao sam tacku, pravu, ravan
i zapreminu.
Sanjao sam zuto, crveno i plavo.
Sanjao sam kartu sveta, i crstva
i crninu u osvit dana.
Sanjao sam neizmerne boli.
Sanjao sam sumnju i sigurnost.
Sanjao sam jucerasnji dan.
Ali mozda za mene juce ne postoji,
Mozda nisam ni rodjen.
Ko zna, mozda sanjam da sam sanjao.
" Samo onaj ko u teskobi strepi, mir svoj nalazi, samo onaj ko u donji svet silazi,
voljenu spasava, samo onaj ko noz vadi Isaka dobija."
Soren Kierkegaard