Kiki i ja smo imali ''problem'' sa odlaskom kod lekara do navršene druge godine...
Stalno sam mu pričala, šta ćemo kod lekara da radimo, da on može da nam pomogne..
Kroz igru sam mu dočaravala pregled grla, pluća...
Nikada mu nisam davala obećanja tipa: '' ako ne budeš plakao, kupiću ti... ''.
Nisam ga lagala, uvek je znao gde i kod koga idemo.
Sada smo već '' veliki '', i dogovaramo se,
pričamo da ćemo ujutro kod '' čika doktora '',
da ćemo posle pregleda da idemo kod obožavanog uje..
Nije bilo lako, ali smo kroz razgovor i dobru komunikaciju sa lekarom,
uspeli da napravimo čitav događaj ( daleko ga bilo ) ...
Istina i mnogo priče...
