[little fairy]

Ukrca se časna sestra u vlak, sjedne u kupe i vlak krene. Vozi se ona kad

preko puta ugleda poznato lice. Žena, sređena; bunda, nakit, kožne

čizme, ludi komplet, frizura, nokti. Gledaju se one u čudu, gledaju.

-E, jesi to ti, Nadice? Kako si? Dugo se nismo vidjele!

-Ispričaju se one gdje je koja bila svih ovih godina, šta se dogodilo i

tako dalje. Ne da časnoj sestri vrag mira pa je pita:

-Nemoj se ljutiti, ali ova bunda, kako...?

Kaže žena:

-Ma, neugodno mi je, ali jedna divna noć i evo.

Voze se one dalje, kad opet časna:

-Izvini, ali ove čizme, otkud....?

-Ma, baš mi je neugodno, ali jedan prekrasan vikend, i evo..

Časna sestra:

-Čuj, ovaj komplet, ta ogrlica, kožna torba...?

-Ma, eto, jedno prekrasno zimovanje, i evo...

Rastanu se one na stanici, odu svaka svojim putem. Časna sestra dođe

u samostan, već je bilo kasno, skine se, pomoli i legne. Kad usred

noći čuje ako netko tiho kuca! Časna sestra upita:

-Tko je?

-Ja sam, fra Jozo! - tiho će fratar.

Časna sestra:

-JEBI SE, TI I TVOJE KARAMELE!