nikad ne idem sama kuci.. uvek imam pratnju, ako je nemam, namolim je, a ako ni to nije dovoljno, zovem moje u krajnjem slucaju da dodju po mene..
haoticno se plasim da nocu setam sama, plase me sve one zive senke od kojih tripujem da me neko prati i da me neko uhodi..
samo nek' sam ja ziva, zdrava i nek' ima ko da me doprati kuci i svi zadovoljni
