Uključiću se u ovu temu iako je nisam uredno pratio, pa je moguće da sam prevideo da je već neko rekao ono što mislim da prvi ukazujem.
1. Koliko znam SPC podrazumeva sabornost, tj. ljude okupljene u svetoj liturgiji ...
U diskusiji se, međutim potpuno izmešalo šta je predmet teme: negativan odnos (mržnja ...) prema veri, prema vernicima, prema sveštenstvu, prema SPC kao instituciji sa svojom organizacijom - hijerarhijom, unutrašnjim pravilima koja se odnose na kler (upotrebljavam ovde ovaj izraz koji se izvodi iz latinskog i koji znači 'odabrani deo (vernika)'); da li je klerikalizam (po definiciji: težnja ka jakom uticaju crkve i sveštenstva na politički život i društvene odnose; iskorišćavanje uticaja crkve u političke svrhe) tema rasprave, ili sve to, ali nešto ipak pretežno.
2. Mnoge od tema na Forumu dodiruju jedno pitanje koje me već duže vremena intrigira, ali nisam osposobljen da u njega uđem a da se u temi ne osećam kao potpuni stranac.
To je: Ovo je vreme sa mnogo otvorenih pitanja ali bez zadovoljavajućih odgovora. U prošlosti su filozofi bili ti koji su otvarali pitanja i nudili odgovore. Zadnji filozofi za koje sam ja, kao 'nestručna javnost' čuo, su bili Bertrand Rasel, Žan-Pol Sartr i Đerđ Lukač.
Očigledno da pitanja koja su prevashodno filozofska u ova vremena otvaraju i zatvaraju drugi. Uveren sam da ozbiljno i nastoje da sačuvaj monopol na idejnost koji su nasilno prisvojili.
Čini mi se da se SPC, bez da je za to osposobljlena i dorasla, našla u ulozi svojevrsnog underground pokreta u globalnom svetskom poretku. Nije uopšte neočekivano da Vladari Sveta ne gledaju blagonaklono na sve što štrči.
Kad kažem 'bez da je za to osposobljlena i dorasla' nije mi namera da potcenjujem i vređam, već se povodim činjenicom da je pogled pretežno okrenut unazad - na tradiciju i odgovore date za neka druga, prošla vremena, odgovre koji su se dokazali, ali u drugim okolnostima. Ni kao društvo nemamo sopstveni idejni koncept, identitet, viziju sopstvene budućnosti. A pošto Crkvu sačinjavaju vernici, tj. članovi društva koji za sebe nemaju te odgovore u društvu, ne mogu ih imati ni u Crkvi. Prema tome, ako Crkvu gledamo onako kako treba - kao sabornost - ona neminovno boluje od svih boljki kao i društvo u celini. I religija, kao i droga i svašta još, je pogodna za bežanje od stvarnosti.
Donji citat sam danas skinuo sa zvaničnog sajta SPC. Čini mi se da početak rečenice više predstavlja želju autora nego ...
''Верујем да је наш православни народ, на неки начин, боље сачувао своје православље него наши теолози и наши теологија, тачније академска теологија, боље него поједини вођи Цркве, духовни вођи, било да су то проповедници, духовници или било шта друго.''
Митрополит пергамски
ЈОВАН Зизиулас
PS
Nisam religiozan, pre bi se moglo reći ateist, ali bih ipak više voleo kad bi i nevernici i vernici diskutovali argumentovanije i tolerantnije.