Citat:
SansRomantic kaže:
Dobro pitanje!
Upravo sam u opasnoj fazi kada dolazi ona kap koja preliva čašu.
U nekoj, sada već dalekoj prošlosti, ista se situacija dogodila (prethodni posao).
I tada, najlakša stvar je bila stati ispred gospodina vlasnika em direktora i reći: Papa,nema više.
Najgore, i najteže, bilo je raskrstiti sam sa sobom - da li je to zaista prava odluka. Naime, mesecima sam se razmišljala, rešavala, pa razrešavala, dvoumila, troumila, odlazila na razgovore u druge firme, odbijala ponuđene poslove...
Od decembra do maja.
I onda, baš kada sam bila bez ijedne jedine backup ponude, dođem to jutro na posao i sve mi bude jasno negde oko 12h. Odem do ministarstva, tek da se malo prošetam u udahnem svežeg vazduha, vratim se u kancelariju i sednem i otkucam svoj otkaz.
Tek tako...ništa se tako spektakularno nije dogodilo, ali i taj jedan mali detalj od tog jutra, jedna jedina rečenica bila je dovoljna da shvatim da sa svim tim ljudima više ne želim da dišem isti vazduh 6 dana nedeljno po 10 sati dnevno.
Olakšanje koje sam osetila...ne može se opisati rečima.
|
...blago tebi...ja od skole imam mali odmor i suljeve od sedenja u zadnjoj klupi...tako da,kada bih sada dao otkaz,morao bih da se vratim svojoj prvoj ljubavi...utovar-istovar...
