U porodici Kovač i sviraju i slikaju
Porodica Kovač vratila se kući prije tri godine i danas vodi pravu bitku za preživljavanje. Pod obroncima Zelengore, u dolini Tjentišta, među opustjelim kućama je i njihova kuća. Ovih februarskih dana sve je pusto, nema ljudi i skoro da nema kome stari harmonikaš Sulejman Kovač zasvirati. Supruga Fatima je oboljela.
-Nije jednostavno, nema posla, a ja nisam više u snazi da mogu raditi kao što sam radio u nacionalnom parku Sutjeska-kaže Sulejman Kovač. Sijelilo se i teferičilo često u ovom kraju, a sad teško da ima kome zasvirati staru dugmetaru.
-Dođu komšije pa zasviramo, žao mi harmonike, imama samo dvije, aovu dugmetaru mi donio jedan komšija, da ponekad zasviram-pokazuje nam Sulejman dotrajalu harmoniku. Pored Sulejmana u ovoj porodici još ima talentovanih Kovača. Sin Mirsad je samouki slikar, 25-godišnji mladić uživa u slikanju pejsaža...
Naša tragična komedija
POSLE tri meseca snimanja, reditelj Goran Marković i ekipa filma "Turneja" završili su i poslednju klapu priče o glumcima koji u vreme rata 1993. kreću iz Beograda na "tezgarenje" po Srpskoj Krajini. Na konferenciji za novinare u sredu, Svetozar Cvetković, jedan od producenata i glumaca u projektu, predstavio je glavne aktere priče snimljene po istoimenoj drami Gorana Markovića (1998. donela mu je Sterijinu nagradu za najbolji tekst i dugo bila hit predstava Ateljea 212) - Tihomira Stanića, Dragana Nikolića, Miru Furlan, Slavka Štimca, Branislava - Baneta Popovića... scenografa Veljka Despotovića, direktora fotografije Radoslava Vladića... Film je urađen u produkciji "Testament" i "Balkan" filma, a iza njega stoje tri ministarstva za kulturu - Srbije, RS i Hrvatske, "Evroimaž", Skupština grada Beograda, koproducenti RTS, RTRS, Federalna televizija BiH, "Atalanta" iz Ljubljane, zagrebački "Fos film"...
Jedina želja invalidska kolica na električni pogon
Tuzla - Da se život ne svodi samo na materijalno, nego i na ljubav i vjeru, pokazuje primjer obitelji Mire Vidakovića iz sela Tetima kod Tuzle. Ovaj 50-godišnjak još je u sedmoj godini života obolio od dječje paralize, zbog čega se nije demoraliziralo nego je nastavio borbu s bolešću. Sedam godina je puzao, volja i ogromna upornost su mu pomogli da se uz pomoć štapa pridigne na noge. Kretao se veoma otežano, ali je ipak bio na nogama, zadnjih pet godina privezan za krevet i sve mu je teže.
Supruga desna ruka
“Moj životni moto je da se u životu treba stalno boriti, a ne predavati. Jedina mi je želja imati invalidska kolica na električni pogon kako bih sebi donekle olakšao život”, kaže Miro. Bez obzira što se život s njim grubo poigrao, on sebe ne doživljava kao osobu koja ne zaslužuje život, naprotiv Miro smatra da je život jako lijep i da ga treba živjeti punim plućima. “Svjestan sam da iz ove kože ne mogu, samo želim živjeti život dostojan čovjeka, odnosno da nisam prikovan samo za kuću i televizor. Prije deset godina Miro je upoznao suprugu Fatimu, koja mu je desna ruka i bez koje ne bi mogao funkcionirati. Njihovu ljubav okrunilo je rođenje kćeri Indire...
Kompletne članke možete pročitati na linku:
http://www.fildzanviska.ba/clanak_405.htm
Zamolio bih sve dobre ljude koji žele da pomognu onima koji su izgubili kontakt sa dragim osobama tako što će link prema tražilici “Tražim izgubljenog prijatelja” postaviti na: web stranice, blogove, forume.....
Tražim izgubljenog prijatelja
http://www.a-free-guestbook.com/gues...=valterbranisa
POTPIŠITE PETICIJU - KANDIDATURA STAROG DIJELA SARAJEVA NA LISTU UNESCO-a, KOJA SE NALAZI NA LINKU ISPOD:
http://www.ipetitions.com/petition/Sarajevo_UNESCO/
SIGN THE PETITION – NOMINATION OF THE HISTORIC CENTRE OF SARAJEVO TO UNESCO'S WORLD HERITAGE LIST, BY VISITING:
http://www.ipetitions.com/petition/Sarajevo_UNESCO/