Ja tetke i ostalu familiju ne stignem ni da vidim, u svakom odlasku sve ih manje vidim i sve mi bolje, sada su to samo oni koje biram i koje hoću da vidim i koji me oplemene i ispune ljubavlju do sledećeg odlaska/dolaska. Lepo je to sada, i uzbudljivo na neki skroz pozitivan način, zato što odlaziti sa jednog, znači dolaziti na neko drugo mesto, a tamo čeka neka srećica sakrivena u nekom džaku, samo ako hoćemo pažljivo da pogledamo i ne pobegnemo od nje.
Ono što mi tužno i teško podjednako mi tužno i teško i kada dođem tamo i kada sam ovde gde sam, ne menja se intenzitet sa rastojanjem, a ono što mi lepo i milo, lepo mi milo uvek, dolasci i odlasci su sada samo postali kretanje, avioni, aerodromi, čekanja, ispraćanja i dočekivanja i to se tako dešava u krug, dok nas ima....