|
Odgovor: Rade Šerbedžija -
27.02.2008, 23:40
DA SAMO NIJE ONOGA
Kako bih branio grad svog djetinjstva
grad širokih ulica i malih kuća
kad snijeg ga pokrije izgleda ko kič s razglednice
kako bih ga svim srcem branio
rijekom koja ne teče
s puškom u zubima do zadnje brane nizvodno
gdje kažu bombe najčešće padaju
kako bih branio grad svog djetinjstva
samo da nije onoga...
kako bih zubima trgao koru debelih hrastova
umatao u nju djecu promrzlu
ko svilena buba pleo nježne košuljice
hranio ih divljim plodom starih dudova
i kad ništa više ne bih mogao
kako bih legao ispred svoje gimnazije
i pustio da baš preko mene pređu prvi tenkovi
kako bih branio grad svog djetinjstva
samo da nije onoga...
Ljubljana 1992.
Ono što može i biti i ne biti uvek se, na kraju krajeva, pokori onome što mora biti.
|