MOĆ SLIKE
Proziran dečak leta
U jutra proletnja naš dom
Obilazi.
Dom je od reči satkan
I laka košulja na letu
Od reči je satkana.
Reči su nečujne
A ja mu hod vitak čujem.
Ležim u seni zamišljenog stabla.
I vrata na kući vidim
I sag zelen vidim
I korak tvoj zelen vidim
Iz polja,
Kroz okna otvorena širom.
Dodirujem te okom
Lako kao što te volim
Jednostavno i ti mi
Okrećeš osunčano lice.
Grozdovi ptica u zraku,
U lišće svira vetar,
Radujem se moći da
Ovu sliku zamislim.