Sad je doslo takvo vreme da je "sramota" biti dobar,kulturan,uljudan...Ali to me nikada nije sprecavalo da se javim svakom strancu koga sretnem u mom ulazu,eto to je jedan banalan primer...Kad pomenuste osmeh,osecam da se on polako gubi kod ljudi koji zele da obidju svet za 24 casa,trce,jure,zure a ni oni ne znaju gde...Ja svoj zivot pokusavam da usporim,i u tome uzivam...osmeh i lepu rec nikad necu izgubiti,jer to je deo mene...
Eto toliko od mene...
P.S. Odlicne su vam teme,pratim vas forum zadnjih godinu dana.
