Ali ja pamtim jednu delotvornu!!
Elem, moja prabaka je znala bajalicu protiv... kako se zovu one izrasline na koži...bradavice? valjda bradavice.
Ne sećam se reči, ali se jasno sećam cele te postavke: ponoć, pun mesec, moj brat od tetke sa istim tegobama (pune ruke i noge tih izraslina), mama moja, mama njegova, ja i prabaka.
Sećam se da je bio pun mesec jer sam morala da gledam u njega i ponavljam reči koje mi je prabaka govorila dok mi je ruke i noge trljala nekim kamenčićem pokupljenim sa zemlje.
Sećam se da je bila ponoć jer smo čekali i gledali u sat, što je meni bilo strašno već samo po sebi. Verovatno nikada pre toga nisam budna dočekala to vreme.
I sećam se da je moj brat (stariji 6 godina od mene) vrištao od smeha i da me je dozivao po imenu pokušavajući da me zaplaši još više nego što sam bila zaplašena, ali da prebaka nije dozvoljavala da ga vidim. Govorila je da onda
vradzbina neće uspeti.
Ali uspela je.
Tako da...ma daj'te.
Nema šanse da me ubedite da nikada niste imali neku prabaku kao ja?
