Citat:
ZOE kaže:
Ja se nisam izjasnila, da li je urodjeno ili steceno?
Novorodjence, po tebi, je prazan list papira - kako to mislis? Biljka, predmet? Zar novorodjence, nema emocije koje izrazava, ne govorom, vec placom, mimikom i pokretima. Da li je u njemu usnulo zlo, mi to ne znamo, niti ono zna. Tek kasnije u njegovom zivotu, pokazace se da li se zlo u njemu probudilo - ponavljam, kao steceno, ili kao urodjeno.
Ti si postavila ovu temu, ja sam dala svoje misljenje i ne svidja mi se sto pokusavas da ga izvrnes i nametnes neko svoje misljenje ili definiciju.
|
Iza svake rečenice upućene tebi stoji znak pitanja.
To znači da nisam dobro shvatila i da želim da shvatim bolje.
Šta sam izvrnula i nametnula?
Citat:
ZOE kaže:
Zivotinjski instikt u borbi za opstankom, nema blage veze sa prirodom coveka. Poredimo babe i zabe! Da li zlo postoji u prirodi? Ne postoji! Tako da zlo, bez nas, ne postoji.
|
Ne poredimo! I ja isto govorim.
Ako zlo postoji samo po sebi, zašto se vezuje samo za ljude i njihova dela?
Zato što jedino ljudi procenjuju šta je dobro, a šta ne?
Dajem primer koji sam pročitala na jednoj diskusiji:
Recimo da je čovek upao u bunar.
Da bi se do njega došlo mora da se iskopa rupa.
Pri iskopavanju iste pobijemo pola živog sveta, poremetimo čitav jedan mikro kosmos, ali spasimo čoveka.
Učinili smo dobro delo.
Ili ne?
Kako se uopšte definiše to strašno, a uspavano u nama i samo u nama, našoj maloj deci i tek rodjenim bebama?
Onako bez svadje, meni je najstrašnije to što pojedini misle da ono najčistije na ovoj planeti nosi neko usnulo, skriveno = podmuklo zlo u sebi.
Ni Biblija nije toliko strašna!