Citat:
HLEBmaster kaže:
Pa dobro nisam rekao da nechu da chujem shta je po tebi Dugo duhovni mir i u odnosu na to da dam odgovor. Trazim tvoju ili bilo chiju definiciju da bih znao shta me tachno pitash i o chemu prichamo.
Pretpostavljam da je imash jer verovatno znash shta pitash.
E sad da li che moj odgovor da se uklopi u tvoje vidjenje to nije bitno. Tachan je onaj deo gde ne volim da svesno radim neobjashnjive stvari (zasnovane na chistom verovanju) niti da se njima povodim. Sve ima svoj pochetak i kraj, zashto i zato i sve je to tu kraj nas na zemlji u prirodi u nashoj psihi i oko nas....
Ako pod duhovnim mirom podrazumevash odmor od svakodnevnih stresova, onda su to naravno svi vidovi relaksacije i aktivnosti koji me ispunjavaju. Onda nalazim duhovni mir u chitanju svega shto me zanima, druzzenju (pa i na netu, shto da ne) sa ljudima koji nisu sisachi energije, kad god je moguche shetnji, kretanju i relaksaciji, dobrim filmovima i knjigama. Prilichno sam nemirnog duha, pa me svashta zanima i nishta ne zadovoljava u potpunosti. Gledam da dnevno nadjem odgovora na pitanja taman toliko da mogu da spavam. A sutra sledeche...
Ako me pitash kako uspevam da nadjem isti mir pored svih nesrecha, nepravdi i dok neko umire... Rechi chu kratko - ne uspevam, vech zzivim sa tim nemirom, trudim se da ne budem deo problema i ispunjenje trazim u tome da pomognem svakome, a prvenstveno bliskim ljudima, jer znam da tako treba i to me chini chovekom.
Ali, ne prihvatam shortcut oslobadjanje koje nudi neshto kao chitanje religijskih metafora ili samo razgovor sa popom koji je samo chovek kao i ja...
|
Najbolje bi bilo da od nekog teologa potražiš odgovor,on bi bio možda adekvatan sagovornik,za tvoje nedoumice i pitanja,u vezi definicije duhovnog mira,mada možda ne bi ni on jer verovatno čita shortcut literaturu,kako je ti nazivaš.
A evo šta bi reko jedan od njih,mnogo pametniji od mene:prvi ljudi su malo znali,ali su sve shvatali,a potom su počeli da znaju više,ali su sve manje shvatali.
Jedne prilike,boravila sam u manastiru Velika Remeta,nedelja sveta liturgija u toku.Otišla sam na liturgiju opterećena svojim problemima,u potrazi za duhovnim mirom.U manastiru mnogo sveta,pri kraju svete liturgije pobožni narod prilazi da uzme svetu pričest...u jednom momentu ugledah ženu sa detetom kako stoji pored mene,izmaknem se da ih propustim da prodju i vidim majka ispod ruku pridržava dete koje ima nekih 7 godina odprilike,jedva hoda jer ima neki oblik paralize...Narod ih sa žaljenjem propušta da prodju do oltara,a na licima majke i deteta osmeh i radost...a u meni -stid,zbog mojih velikih problema,radi kojih sam tu....Istog momenta i sama sam se zapitala,na koji način je ta majka našla mir?....i trudim se da dodjem do odgovora....