Ja sam dobila batine kao dete, a sada sam sama majka od curice koja ima 9 godina.
Ali u tim 9 godinama jos nijednom nije dobila batine. Zasto imam usta i pamet?
Najlakse je udariti dete, koje se nezna braniti.
Ja odgojim moje dete na psihicki nacin, tj. ako je pogresila nesto, sedem sa njom i popricam sa njom i ako treba 100 puta je pitam, zasto je to i to uradila i upitam je dali je to uredu sta je napravila i kaznjavam je na taj nacin, da nesme da izadje napolje nedelju dana i teram je da napise na papir 100 puta, na primer: Moram da slusam mamu i tatu. Nesmem vise da lazem. E ovo recenicu mora da napise u "kaznju knizicu" 100 puta da joj prste zabole i nesme se ustajati dokle god nije zavrsila. Ali jos nikad nisam ruku digla na nju. Niti moj muz. Sta mi to vredi: Udarim je, nju boli, bol prode i opet nije nista naucila.
A tata joj je bio desetar u vojski. On kad nesto kaze, to mora biti ili mora da stoji 15 minuta na jednoj nozi ili mora da napravi 20 klekove.
Sa batinama ne resavaju probleme, nego samo ostri reci i psihicki utecaj.
Ali to sta se desava po Srbiji, to mi se cini, kao da smo 100 godine zaostali, tu gde je jos bilo potpuno normalno da se koristi dete kao rob i predmet, a ne kao ljudsko bice.
Ovakve roditelje treba strpati u zatvor. Ali tu nazalost policija i sud jos nista konkretno ne preuzima.
Nadam se, da ce biti jednog dana dom za "silovane" decu, da mogu da odrastu na miru i da ih roditelji nesmeju nikad vise videti.
Bolje odrasti sam i imati mir, nego odrasti sa ranama (telecno i dusevno).