Ovo su malo bolne teme,al takav je i život.
Poslije razlaza,razvoda treba krenuti dalje i sa djecom i bez djece.
Oni koji imaju djecu ostaju vezani zauvijek i bilo bi dobro da imaju normalan odnos.
Međutim,odjednom se postavlja pitanje ko kao roditelj ima više prava na dijete,ko se više brinuo,ko je gdje bio itd.
Često se pitam gdje to u djetetu ima ona linija li već nešto,što je tačno mamino ili tatino.A da ne spominjemo tetke,babe,dede.
I svi žele djetetu najbolje...
Teško je nakon razvoda imati odmah normalan odnos sa bivšom ili bivšim,treba vremena.Ne treba se svađati preko djece,jer djeca sve pamte i često im se postavi da moraju birati između mame i tate.
Moje mišljenje je da ljudi,ako su zreli i normalni sve mogu postići dogovorom koji treba da poštuje i jedna i druga strana.
Svi oni koji imaju djecu su bogati ljudi.Ta ista djeca nisu tražila da budu rođena.I treba imati strpljenja i živaca za njihov odgoj i sve ostalo.
Moj savjet svim razvedenim sa djecom je, volite svoju djecu imate na to pravo a na sve ostalo imate pravo ako shvatate da svaka vaša odluka ili dogovor čini vaše djete sretnim.
Sviđa mi se tekst u kojem čovjek kaže da vodi svoje djete na ljetovanje iako ne živi sa njegovom majkom,al valjda su oboje svijesni da mu to mnogo znači,dok još malo ne odraste,....
Na sve ovo mi dođe da zapjevam kad bi svi ljudi na svetu
baš kao sva deca na svetu
Borite se...teško je al za sve ima rješenje,ako smo ljudi.
