KAFANSKO UMIRANJE
Dr Konjeviću
Ceo dan mi oko osta na jednoj ženskoj nozi
i na jednom cvetu u vazi
što je kroz san bledoga života
umirao sa mnom u kafanskom uglu
Samo je san u domu detinjstva
i smeh neba na oknu sobe
Ja sam davno zaboravio život
pšenice zelene i seljanke bele
Ovde smešno u srce mi ulaze
mirisi pregorele kafe
Prsti mi se kroz cipele smeju -
to su tek beli zubi bogatih dama
Ja znam da pijano veče
u bolnicu me odnosi
Gle! Jedna gospa vodi tankog kera
ona je bleda a on kosturan
čudna je na tigrovoj koži u plavom salonu
ekscentrična ljubav
Hej! Dečko... donesi tri deci vina
Ovde je pio Dis i nesrećni Đura
A posle sanjam večni put
iz kafane šinama putujem
bivam kelner na lađi
i pesnik lakej
u zelenom budoaru kontese Noaj
I tiho u kafanskom uglu
umirem sa šumskim cvećem
iz rodnog kraja.