Pregled pojedinačne poruke
Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...
staro
  (#21 (permalink))
Nenad_DPb
Unexpected
Nenad_DPb je savršen članNenad_DPb je savršen članNenad_DPb je savršen članNenad_DPb je savršen članNenad_DPb je savršen članNenad_DPb je savršen članNenad_DPb je savršen članNenad_DPb je savršen članNenad_DPb je savršen članNenad_DPb je savršen članNenad_DPb je savršen član
 
Avatar od  Nenad_DPb
 
Offline
Poruke: 570
Član od: 31.03.2007.
Poslednji login: juče 21:22
Pol: Muško
Godine: 22
Lokacija: Južni Banat
Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje... - 13.11.2007, 19:47

Imao sam nekih 2 godine, tek prohodao, ostao nasamo s bratom blizancem u sobi. Paznju mi je privukao TV i poceo sam da se penjem na policu na kojoj se on nalazio. Uspeo sam da srusim TV na brata, jedna ivica ga je zakacila i ostavila mu beleg na glavi i na tom mestu mu neraste kosa. Ne secam se sta je bilo posle toga, al slika parketa mi je ostala u secanju.

Sledeci dogadjaj se desio kad sam imao 6 godina, brat i ja smo posli izvan sela da pravimo dedi drustvo dok radi neke poljske radove. U blizini se nalazilo jedno brdo, to nas je privuklo, resili smo da se popnemo na njega sa strmije strane. Brat je krenuo prvi, ja za njim, on je uspeo da se popne, a kod mog poslednjeg metra odronilo se jedan deo zemlje i ja sam ostao da visim i nisam mogao da se popnem, a nisam imao ni snage. E tad sam pomislio da cu poginuti, jer jedino sam mogao da se pustim i da padnem s ne male visine. Brat mi je zatrazio ruku, posle ubedjivanja sam ga poslusao i uspeo je da me izvuce.

Mislim da se iste godine desio i sledeci slucaj, vracajuci se iz skole, bilo je zimsko vreme, sneg je pao kao nikad, i nama klincima je bilo zanimljivo da skacemo u sneg, narocito u kanale pored puta. E prilikom jednog skoka, ja sam nezgodno pao i nisam mogao da ustanem, bio je dubok sneg, noc i sva sreca sto se posle nekog vremena jedan covek pojavio i izvukao me iz snega.

Zatim sledi jedan događaj s letovanja na Srebrnom Jezeru, tad sam bio u osnovnoj skoli, otisao s bratom na pecanje na Dunav, pecali smo sa strmog keja i meni se desilo da skliznem u Dunav, betonski deo u vodi je neverovatno klizio i vukao me u dubinu, pored straha od te vodurine nisam hteo da pustim iz ruke stap koji mi je stric dao pre letovanja, brat je dotrcao i uspeo da me dohvati i izvuce.

Bilo je jos strahova i situacija, al oni su bezazleni i kad sad pogledam pomalo smesni, ali tad su bili neverovatno veliki.


Treba znati da se prvi poljubac ne daje ustima vec ocima.
   
Odgovor sa citatom Povratak na vrh stranice